Povratak Home

Dvorište “Na šipku”


    Kao i ostala dvorišta u Lazaretima, i ovo ima dva prostrana trijema s otvorenim prostorom u sredini i otvorom, to jest prozorom prema moru.

    U trijemovima dvorišta skladištena je roba, uglavnom vuna, kože, krzna i vosak, a raskuživanje se obično vršilo u otvorenom prostoru.
    Sva dvorišta osim prvoga imala su imena. U 18. stoljeću u ovome dvorištu raslo je stablo šipka, po kojemu je dobilo ime “Na šipku”.

Fakini i raskuživanje robe


    Robu su u dvorišta unosili nosači, takozvani fakini, a oni su je i raskuživali. Stalno su bili izloženi opasnosti od zaraze i zbog toga su zapravo život provodili u karanteni. Uzmimo za primjer Pećariće. Četiri generacije te obitelji gotovo su cijelo 18. stoljeće raskuživale robu. Koncem stoljeća od zarade u Lazaretima na Pločama su izgradili kuću i kupili pašnjak i vinograd.

    Način raskuživanja ovisio je o vrsti robe. Vuna se provjetravala tako što su je fakini istresali iz vreća i slagali na hrpe, koje su redovito prevrtali i premještali. Krzna su tresli, zračili i premještali, a kože trljali suknom. Vosak su močili u običnoj ili slanoj vodi.

Loša strana propuha


    Zahvaljujući rešetkastim vratima dvorišta i otvoru prema moru, zrak je stalno strujao, što je bilo neophodno za raskuživanje.

    Međutim, strujanje bi se lako pretvorilo u žestok propuh. Tako je bilo u travnju 1797. godine. Jaka morska oluja otpuhala je žar s lule nekog fakina. Vuna u dvorištu se zapalila i začas je izbio požar. Na sreću, brzo je ugašen.

Okuženi brodovi


    Početkom 19. stoljeća u dubrovačkim se vodama našlo više okuženih dubrovačkih brodova. Najvjerojatnije su došli iz Malage, gdje je tada harala kuga. Kapetani, posade i putnici smješteni su u dvorišta, čija su vrata i otvori prema moru zagrađeni daskama, a svi prolazi prema susjednim trijemovima zazidani kamenom i vapnom. U potpunoj izolaciji proveli su 80 dana.

Dvorišta: “badžaferi”


    Dvorište dubrovačkih Lazareta zvalo se badžafer, a sreće se i varijanta babadžafer. Naziv je očito nastao po Baba Džaferu, zloglasnom istanbulskom zatvoru koji je imao dvorište i nalazio se na morskoj obali. Dakle, samo onaj tko je iznutra vidio Baba Džafer mogao je dvorištima Lazareta nadjenuti ime “badžaferi”. Tko je to bio, daje naslutiti ova priča.

    Sedamdesetih godina 17. stoljeća izbio je najteži diplomatski sukob između Dubrovačke Republike i Osmanskog Carstva. Zloglasni veliki vezir Kara-Mustafa strpao je trojicu dubrovačkih diplomata u Baba Džafer. Najstrašnije trenutke proživjeli su u dvorištu tog zatvora i ovako ih opisali: “izvukli su nas iz mračne tamnice i odveli u dvorište gdje nam je odmah prišao krvnik i zaprijetio da će nas batinati i mučiti”.

    Diplomati su ipak izbjegli torturu, ali su u Baba Džaferu proveli 504 dana. Nakon mjesec dana dugog putovanja, konačno su se vratili u Dubrovnik. No, nisu mogli kući, nego naravno, ravno u Lazarete, dakle, opet u zatvor. Stoga se može pretpostaviti da su, gorko se šaleći i podsjećajući na uzničke dane, upravo oni dvorištima Lazareta nadjenuli ime “badžaferi”.

    Naziv “badžafer” koristio se dokle god su Lazareti bili u funkciji, otprilike do početka 70-ih godina 19. stoljeća.