Povratak Home

Goli zidovi


    “Jadan ti sam i nevoljan, ovdje ću tjednima robijati, a čekaju me majka, otac, žena, djeca, sajmovi, poslovni partneri”, mislio je svatko tko se našao pred ovim vratima. Ušao bi mrzovoljan i našao se među golim zidovima. S njegove lijeve strane pilo i ognjište za grijanje i kuhanje. Ispred njega ulaz u drugu prostoriju u potkrovlju iznad trijema na dvorištu.

Ležaj, hrana, piće


    Kako su ljudi ovdje živjeli? Kako su uopće uspijevali sačuvati zdrav razum zatočeni među te zidove?

    U ona doba putnici su sa sobom uvijek nosili nož, sol i druge začine, možda žlicu i lončić. U torbi su imali su i pokrivač od sirove vune, takozvanu schiavinu, koja im je služila za ležaj.

    Pitka voda dopremala se putnicima iz gustjerne koja je u obnovi 2018. godine pronađena u drugom dvorištu.

    Vojnici saniteta donosili su putnicima hranu iz okolnih konoba ili trgovina prehrambenim proizvodima, kao i neograničene količine alkoholnih pića, vina, rakije, rozolina - likera od ružinih latica.

    Da prikrate vrijeme, putnici su pili, igrali karte, šah, kockali...

Trg Lazareta


    Ispred svakog lazareta bila je mala ograđena terasa s kamenom klupom, gdje se moglo izaći i udahnuti malo svježeg zraka.

    U vrijeme kad nije prijetila kuga, režim je bio blaži. Tada bi trg Lazareta živnuo. Zatočeni trgovci, putnici, poslovne žene, gusari, svećenici, kuriri, diplomati, islamski, židovski, protestantski, pravoslavni, katolički vjernici, uglavnom iz Jugoistočne Europe, Sjeverne Afrike i Italije, jedva bi dočekali da se mogu slobodno družiti.

    Ali, putnici nisu bili svjesni da su pod stalnom prismotrom dubrovačkih službenika saniteta. Službenici su putnike prisluškivali, krišom zapisivali zanimljive podatke i slali ih u Knežev dvor, sjedište vlasti Dubrovačke Republike. Na isti su način i osmanski i tko zna čiji još pouzdanici koristili priliku da doznaju što ima novo. Trg Lazareta bio je pravi špijunski centar.